Nekada davno, u vreme kada su se na Balkanskoj teritoriji serije gledale skoro isključivo preko razdraganih signala lokalnih stanica, rođena je generacija televizijskih entuzijasta dovoljno istrajnih da sadržaje savlada preko budžeta lokalnih stanica i malobrojnih internet terminala sposobnih za skidanje. Naši tada osiromašeni umovi, bili su zaplenjeni nedostupnim. Bilo je to zlatno doba ekspanzije naših kreativnih doživljaja.
Mi smo poslednje žrtve vremena u kome je osnovni imperativ princip “ovde i sada”. Dotični princip godinama zagađuje naše živote i ovaj njegov proboj u jos jedan segment života ni malo ne iznenađuje. Trend zadovoljavanja dostupnim mediokritetima potiče iz našeg subjektivnog doživljaja da je svaki trenutak izgubljen ukoliko nije uložen u pojedinačno specifične aspekte hedonizma.
Poslednja dekada nasih života obeležena je internet revolucijom čiji primarni cilj je da izbriše termin “nedostupnost” , ali brisanjem istog, naša očekivanja su nas ostavila večno nezadovoljnima. Neonski znak “big shoes to fill in” svetli u našim glavama jasnije od bilo kog drugog , čini se, da nam je dostupnost novijih sadržaja oslabila intenzitet doživljaja.
Opet, perspektive Ludita (iliti tehnofoba) ne deluju ništa bolje. Pretrpljeno osiromašenje kreativnim doživljajima učinilo ih je nekritičnim prema dekadentnim sadržajima lokalnih televizija koji su pravi simbol pada naših društava. Jeftino producirani „reality tv“ sadržaji postali su kamen temeljac lokalnih stanica okupirajući mozgove nacije (u ovom slučaju primarno Srbije) trivijalnim vulgarnostima svakodnevnog života.
Sa svim tim u vidu, svesno forsiram sopstveni entuzijazam uperen na dostupne sadržaje na internetu, jer je alternativa neinspirativnog, neobaveznog i nekulturnog channel surfinga nepodnošljiva.
Tags: internet, reality tv, tv